Na inicijativu gradskih vlasti prije devedeset+ godina, točnije
17.10.1929. u Opatiji je utemeljena Ugostiteljska škola.
Na taj dan u Voloskom se otvorila prva škola pod nazivom Scuola secondaria di avviamento al lavoro – preteča današnjoj Ugostiteljskoj školi Opatija. Očito su već tada gradski oci predosjećali da će Opatiju zahvatiti val ugostiteljstva i modernog turizma i omogućiti joj da se uspne na prijestolje kraljice turizma. Kvaliteta rada u turizmu i ugostiteljstvu pretpostavlja brigu za obrazovanje budućih kadrova. To se osjetilo i u našem gradu, osobito 50-ih godina prošlog stoljeća, kada se turizam počeo sve više i ozbiljnije razvijati. Vodeći računa o stvarnim potrebama, u Opatiji se krajem 1946. godine u organizaciji Uprave za turizam Ministarstva trgovine i opskrbe NRH pripremao tečaj za pomoćne kuhare i konobare za cijelu Republiku. Iste godine vlada FNRJ donijela je Uredbu o osnivanju Savezne ugostiteljsko-turističke škole u Opatiji, koja je tada bila jedina škola tog tipa u Hrvatskoj i cijeloj tadašnjoj državi. Škola je nakon otvaranja djelovala pod vodstvom i nadzorom Glavne uprave za turizam Ministarstva trgovine i snabdijevanja FNRJ, a bila je organizirana u dva odsjeka, Niža i Viša ugostiteljska škola. U Nižu ugostiteljsku primali su se učenici koji su završili najmanje četiri razreda osnovne škole. Školovanje je trajalo dvije godine, a učenici su nakon završenog školovanja stjecali spremu polukvalificiranih radnika ugostiteljske struke. U Višoj ugostiteljskoj školi ili u Ugostiteljsko-turističkom tehnikumu školovali su se učenici za samostalno vođenje administrativnih poslova u hotelima. Obrazovanje je trajalo tri godine u školama internatskog tipa, a nastava se u početku održavala u prostorijama hotela. Tijekom školske godine 1947./48. u četiri odjeljenja Niže ugostiteljske škole bio je upisan 101 učenik. Ugostiteljsko-turistički tehnikum te je godine upisao dva odjeljenja s 20 učenika, a školovanje je trajalo tri godine. Prva generacija učenika, upisanih školske godine 1946./47. u Nižu ugostiteljsku školu, položila je završni ispit u školskog godini 1948./49. Završni se ispit sastojao od pismenog i usmenog dijela i to iz hrvatskog ili srpskog jezika, Ustava, matematike, tehnologije, organizacije i tehnike poslovanja te serviranja. Ukupno je 67 učenika završilo Nižu ugostiteljsku školu. Tijekom školske godine 1948./49. u Nižu ugostiteljsku školu upisana su tri odjeljenja sa 68 učenika, a u tri razredna odjela Ugostiteljsko-turističkog tehnikuma upisano je 57 učenika. 1949. godine pristupilo se osnivanju Škola za učenike u privredi ugostiteljske struke s domovima i to u Opatiji, Zagrebu, Rijeci i Dubrovniku. Od školske godine 1949./1950. započinje s radom Škola za učenike u privredi ugostiteljske struke u Opatiji u koju su te školske godine u I. razred upisana 64 učenika. U to vrijeme učionički prostor nalazio se u zgradi Dobriline 2. Tu se odvijala teoretska nastava, a u sastavu škole postojao je i Đački dom Lošinj u kojem su bile učeničke radionice. Godine 1954. u sklopu doma otvoren je restoran koji je poslovao na komercijalnoj osnovi. Tu su učenici uz teoretsku nastavu stjecali i praktično znanje pod vodstvom stručnih instruktora. Na sjednici Narodnog odbora općine Opatija od 30. svibnja 1956. godine donesen je zaključak: “Radi smanjenja općih troškova određuje se fuzija Ugostiteljske i Hotelijerske škole pod jednu upravu sa jedinstvenom administracijom s danom 1. rujna 1956.” U to se vrijeme nastava za učenike Ugostiteljske škole, Hotelijerske škole, periodičnih odjeljenja, te za polaznike odjeljenja za odrasle, održavala u vlastitoj zgradi u Opatiji. Od školske 1946./47. pa do kraja godine 1963./64. u Ugostiteljskoj školi Opatija, zajedno s područnim odjeljenjima Rab i Crikvenica, te područnim odjeljenjem Brodarski odjel Rijeka, ukupno je bilo 150 odjeljenja za zanimanje konobar, kuhar i slastičar koje je završilo 3.716 učenika. Školske godine 1964./65. škola je počela raditi prema novom nastavnom planu i programu koji je sastavio Stručno-metodički praktikum Zajednice ugostiteljskih škola za SR Hrvatsku i u potpunosti ga prihvatio Republički zavod za školstvo. Školske 1966./67. u školi je bilo 21 centralno odjeljenje, tri redovna odjeljenja, jedno odjeljenje za brodare i jedno za odrasle. Iz godine u godinu razvija se sve više tip centralnih odjeljenja. To su odjeljenja učenika koji imaju sklopljene ugovore o učenju s radnim organizacijama koje snose i troškove školovanja. Učenici ovih odjeljenja u školi su četiri mjeseca. Radne organizacije su bile vrlo zainteresirane za ovakav tip školovanja jer su učenici pretežni dio godine na praktično-proizvodnom radu u samoj organizaciji. Savjet Ugostiteljske škole Opatija 1966. godine i Savezni centar za obrazovanje ugostiteljskih radnika u Opatiji osnovali su odjeljenje za visokokvalificirane radnike ugostiteljske struke pri Ugostiteljskoj školi Opatija, te zatražili odobrenje za početak rada od Republičkog sekretarijata za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu. Godine 1967. takva odjeljenja dobila su rješenje za rad. Od školske godine 1969./70. škola posluje pod nazivom Škola za ugostiteljstvo i uslužne djelatnosti Opatija, a na osnovi provedenog referenduma i odluka radnih zajednica Ugostiteljske škole Opatija i Škole za učenike u privredi u Opatiji koje se spajaju u jednu školsku ustanovu, a njezina djelatnosti je odgoj i obrazovanje kvalificiranih radnika – konobara, kuhara, slastičara, frizera, pedikera i mesara te visokokvalificiranih radnika. Od 1. siječnja 1974. godine počinje s radom Školski centar Opatija kao jedinstvena organizacija, u čiji sastav ulaze Škola za ugostiteljstvo i uslužne djelatnosti Opatija, Ekonomska škola, Hotelijerska škola i Gimnazija. Školske godine 1974./75. Školski centar Opatija polazi 1.388 učenika, od čega za ugostiteljska zanimanja 679 učenika. Školske godine 1978./79. dolazi do preimenovanja Školskog centra u Centar usmjerenog obrazovanja Opatija. Te školske godine u Centru je bilo ukupno 40 odjeljenja u pripremnoj i završnoj fazi obrazovanja.
Ugostiteljska škola u Opatiji nije tek institucija, ona je prepoznatljiv stil te pravi opatijski i županijski „brand“.
Uspostavom samostalne hrvatske države i društvenim promjenama koje su nastupile u razdoblju od 1990. do 1991. došlo je do značajnih promjena i na odgojno-obrazovnom području. Jedan od prvih koraka koje su nove hrvatske prosvjetne vlasti poduzele bilo je ponovno utemeljenje škola kao osnovnih pedagoških jedinica sa specifičnim programima, te napuštanje usmjerenog obrazovanja koje se pokazalo pogubnim za razvoj kadrova koji su nakon srednjeg obrazovanja trebali biti potpuno osposobljeni za samostalno preuzimanje radnih zadaća. Stoga je preobrazba školstva u Republici Hrvatskoj bila zapravo najizrazitija u srednjim strukovnim školama. Ponovnim uvođenjem trogodišnjih obrtničkih zanimanja nametnula se potreba veće zastupljenosti strukovnih sadržaja koji su se nužno morali izvoditi u suradnji s gospodarskim čimbenicima pojedinih područja.Godine 1991. prestaje s radom Centar usmjerenog obrazovanja “Drago Gervais” Opatija i osnivaju se četiri samostalne škole – Ugostiteljska škola Opatija, Hotelijersko-turistička škola Opatija, Gimnazija Eugen Kumičić Opatija, Obrtnička škola Opatija i Učenički dom Lovran. Odluku o osnivanju Ugostiteljske škole u Opatiji donijela je Skupština općine Opatija 30. listopada 1991. godine. Školske godine 1991./92. u školi su bila 23 odjeljenja sa 716 učenika zanimanja konobar od I. do IV. razreda, 8 odjeljenja i 267 učenika kuhar – slastičar. U 31 odjeljenju škola je imala 983 učenika. Učenici prvih razreda upisani su po novom nastavnom planu i programu, dok su učenici II., III. i IV. razreda završavali obrazovanje po starom nastavnom planu i programu. U svim ovim godinama zacijelo je najveća vrijednost Opatijske škole što je obrazovala i kreirala kadrove koji su danas vodeća imena Hrvatske i europske gastro, ugostiteljske i turističke scene